Koje opcije za započinjanje biznisa imaš na raspolaganju?

Da bi započeo svoj biznis moraš da se registruješ u Agenciji za privredne registre (APR). Najčešći privredni subjekti u Srbiji jesu preduzetnici. Nasuprot preduzetniku koji je uvek fizičko lice, privredna društva su pravna lica, a najzastupljenije u Srbiji, i sa mnogih stanovišta najjednostavnije i najpraktičnije privredno društvo bez sumnje jeste društvo sa ograničenom odgovornošću, i na njega ćemo se fokusirati u nastavku.

Društvo sa ograničenom odgovornošću je privredno društvo u kojem jedan ili više vlasnika (koji se nazivaju i “članovi”) imaju udele. Jedno lice može postati član društva sa ograničenom odgovornošću unošenjem uloga u njega (novčanog ili nenovčanog), čime stiče udeo i postaje njegov vlasnik. Sabiranjem svih uloga dobijamo iznos koji nazivamo osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću.

Postoji i opcija da kao programer pružaš usluge i kao freelancer, odnosno kao fizičko lice – bez organizovanja svog poslovanja u nekoj od zakonom propisanih formi. Iako tvoj status kao freelancer-a nije regulisan u zakonu, imaćeš obavezu plaćanja poreza i doprinosa na osnovicu koja se izračunava kao naknada koju primaš na osnovu ugovora za pružanje usluga programiranja umanjenih za 20%. Visina poreza i doprinosa će zavisti od vrste ugovora po osnovu koga pružaš usluge

Komparativna analiza – Društvo sa ograničenom odgovornošću / Preduzetnik
Predmet DOO Preduzetnik
a) Registracija
(osnivanje)
Društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO) može biti osnovano od strane jednog lica (jednočlano DOO) ili od strane više lica (višečlano DOO).

Lice koje osniva DOO može biti domaće/strano fizičko ili pravno lice.

U cilju osnivanja DOO neophodno je sačiniti osnivački akt. Ukoliko DOO osniva jedno lice osnivački akt se sačinjava u formi odluke o osnivanju, a ukoliko DOO osniva više lica osnivački akt se sačinjava u formi ugovora o osnivanju. U oba slučaja sadržina osnivačkog akta propisana je Zakonom o privrednim društvima .

Osnivanje DOO registruje se kod Agencije za privredne registre. Prilikom registracije DOO potrebno je Agenciji za privredne registre podneti dokumenta .

Preduzetnik je uvek fizičko lice i ono može biti kako državljanin Republike Srbije tako i stranac.

Ukoliko je preduzetnik stranac, prilikom registracije on ne mora imati boravišnu dozvolu, međutim za dalje obavljanje poslovnih aktivnosti, odnosno za obavljanje delatnosti on mora da poseduje boravišnu dozvolu i radnu dozvolu.1

Preduzetnik, kao fizičko lice ne donosi osnivački akt već jedino popunjava određeni obrazac i podnosi prijavu Agenciji za privredne registre

Preduzetnik se registruje kod Agencije za privredne registre. Prilikom registracije preduzetnika potrebno je Agenciji za privredne registre podneti dokumenta

b) Poslovno ime DOO ima svoje poslovno ime na osnovu kojeg se razlikuje od drugih učesnika na tržištu. Poslovno ime DOO mora da sadrži naziv, oznaku da je reč o društvu sa ograničenom odgovornošću i sedište.

Načelno naziv zavisi od volje osnivača, pri čemu on ne sme biti istovetan nazivu drugog subjekta na tržištu. Takođe naziv može (ne mora) biti lično ime nekog od osnivača ili drugog lica (uz njegovu saglasnost).

Primer: KMP društvo sa ograničenom odgovornošću Beograd; ili KMP doo Beograd.

U našem primeru KMP je naziv, doo označava da je reč o društvu sa ograničenom odgovornošću, dok Beograd označava mesto u kom se nalazi sedište društva.

Promena poslovnog imena

Preduzetnik ima svoje poslovno ime na osnovu kog učestvuje na tržištu i razlikuje se od drugih učesnika. Prilikom registracije kod Agencije za privredne registre preduzetnik registruje svoje poslovno ime. Poslovno ime preduzetnika mora da sadrži lično ime i prezime preduzetnika, reč preduzetnik ili skraćenicu pr i sedište.

Primer: Preduzetnik Petar Petrović Beograd; ili Pr Petar Petrović Beograd.

Pored toga, preduzetnik u svom poslovnom imenu može imati i naziv.

Primer: Preduzetnik Majstor za popravku kompjutera Petar Petrović Beograd ili Pr Majstor za popravku kompjutera Petar Petrović Beograd.

U našem primeru Majstor za popravku kompjutera predstavlja naziv koji može (ne mora) da postoji.

Promena poslovnog imena

c) Osnovni kapital Osnovni kapital DOO formira se od uloga članova i predstavlja njihov zbir. Ulozi mogu biti novčani ili nenovčani (nepokretnost ili neko pravo). Ukoliko je ulog novčani vršimo njegovu uplatu, ukoliko je nenovčani vršimo njegov unos.

Minimalni iznos osnovnog kapitala propisan je Zakonom o privrednim društvima i iznosi 100 dinara.

Prilikom sačinjavanja osnivačkog akta osnivač ili osnivači ukoliko ih je više, određuju iznos osnovnog kapitala. Osnivački akt može sadržati odredbu da iznos osnovnog kapitala neće biti uplaćen (ako je novčani), odnosno unet (ako je nenovčani) odmah, već u nekom narednom periodu. Dakle, osnivači mogu odrediti sebi rok – do kog trenutka moraju uplatiti/uneti svoje uloge, odnosno osnovni kapital. Rok ne može biti duži od pet godina od dana sačinjavanja osnivačkog akta.

Osnovni kapital kod preduzetnika ne postoji. Naime, kod samog preduzetnika ne pravi se razlika između njegove lične i poslovne imovine, posledično on ne unosi nikakav ulog, odnosno preduzetnik ne formira posebnu imovinu za obavljanje svoje delatnosti
d) Udeo Unošenjem uloga u DOO jedno lice stiče udeo u njemu, odnosno postaje vlasnik. Udeo se izražava u procentima, odnosno predstavlja učešće u osnovnom kapitalu (za koji smo rekli da predstavlja zbir svih uloga).

Primer: Milan i Aleksandra žele da osnuju DOO. Milan unosi novčani ulog u iznosu od milion dinara, dok Aleksandra unosi nenovčani ulog i to nepokretnost čija je vrednost devet miliona dinara. Osnovni kapital društva će biti 10 miliona (1+9). Svako od osnivača stiče udeo u DOO srazmerno vrednosti uloga, pa tako Aleksandra stiče 90% udela, dok Milan stiče 10% udela.

Kod preduzetnika ne postoje udeli i njegova imovina je ujedno i njegova poslovna imovina.
e) Organizovanje poslovanja DOO ima organe koji upravljaju njegovim poslovanjem. Sistem upravljanja (odnos organa DOO) može biti jednodomni ili dvodomni. Članovi biraju sistem upravljanja.

U oba sistema upravljanja postoji skupština. Skupštinu čine svi članovi DOO. U slučaju da DOO ima samo jednog člana on vrši funkciju skupštine. Poslovi koji su u nadležnosti skupštine propisani su Zakonom o privrednim društvima.

Skupština odlučuje o određenim pitanjima na sednicama. Sednice skupštine mogu biti redovne i vanredne. Kvorum za sednicu skupštine čini većina ukupnog broja članova, osim ako veći broj nije određen osnivačkim aktom.2 Skupština odlučuje prostom većinom glasova prisutnih članova.3

U jednodomnom sistemu upravljanja pored skupštine postoji jedan ili više direktora. Direktora bira skupština, glasanjem.

U dvodomnom sistemu upravljanja pored skupštine postoji nadzorni odbor i jedan ili više direktora. Nadzorni odbor vrši nadzor i kontrolu nad jednim ili više direktora.

Preduzetnik nema organe koji bi upravljali njegovim poslovanjem. Preduzetnik može lično voditi svoje poslove ili ih poveriti drugom licu, odnosno poslovođi.

Ukoliko preduzetnik odluči da vođenje poslova poveri poslovođi neophodno je da to učini pisanim ovlašćenjem i da to registruje kod Agencije za privredne registre.

Poslovođa u suštini zastupa preduzetnika u redovnim poslovima, odnosno organizuje i vodi njegove poslove.

Ukoliko je poslovođa određen, on mora biti u radnom odnosu kod preduzetnika, odnosno preduzetnik i poslovođa moraju biti u odnosu poslodavac – zaposleni.

Ukoliko preduzetnik angažuje člana porodice da privremeno obavlja poslove, takvo lice ne mora da bude zaposleno kod njega, niti je potrebno da se registruje kod Agencije za privredne registre.

f) Radni odnosi Ne postoji obaveza da DOO ima zaposlena lice. To podrazumeva da DOO može postojati i obavljati delatnost, a da nema niti jednog zaposlenog.

Direktor može biti angažovan na osnovu zaključenja ugovora o radu ili na osnovu ugovora o pravima i dužnostima direktora (kada se ne smatra da je zaposlen u društvu, i društvo ima manje obaveza prema direktoru po osnovu poreza i doprinosa) (

Međutim, u slučaju da je direktor stranac i da zaključuje ugovor o radu, neophodno je da poseduju boravišnu i radnu dozvolu. To se odnosi i na svako drugo lice koje nije državljanin Republike Srbije, a zaključuje ugovor o radu.

Sa jedne strane preduzetnik je samozaposleno lice, što znači da je on sebi ujedno i zaposleni i poslodavac. Zbog toga je obavezan da sebi plaća doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje. Sa druge strane preduzetnik nema obavezu da ima zaposlene. Međutim, ako postoje lica koja rade za njega, ona moraju biti u radnom odnosu kod njega ili angažovana po drugom osnovu.

Izuzetno, član porodice preduzetnika može raditi kod njega bez zasnivanja radnog odnosa ukoliko privremeno ili povremeno radi u propisanim slučajevima (Primer: dok je preduzetnik na godišnjem odmoru).

g)
Odgovornost za obaveze
Članovi DOO ne odgovaraju svojom ličnom imovinom za obaveze koje nastaju u poslovanju DOO, osim u izuzetnim okolnostima kada zloupotrebe DOO.

Primer: Milan i Aleksandra su članovi DOO. Milan je kao ulog u DOO uneo svoj auto, dok je Aleksandra unela milion dinara. Auto koji je Milan uneo kao ulog postaje imovina DOO. Marko je poverilac DOO na osnovu ugovora kojim je prodao robu DOO. Budući da je Marko isporučio robu, a da DOO Marku nije platio cenu za tu uslugu, Marko odlučuje da zapleni Aleksandrin motor i Milanov bicikl budući da je čuo da se te dve stvari lako prodaju i namerava da tako svoje potraživanje namiri. Ali, u ovom slučaju, Marko nema prava da zapleni Aleksandrin motor i Milanov bicikl jer predstavljaju ličnu Aleksandrinu i Milanovu imovinu. Međutim, Marko ima pravo da zapleni auto koji je uneo Milan kao ulog u DOO jer auto sada predstavlja imovinu DOO, a Marko je poverilac DOO kome je prodao robu, a ne poverilac Aleksandre ili Milana koji su vlasnici DOO.

Član odgovara svojom ličnom imovinom jedino ako: i) upotrebi DOO za postizanje cilja koji mu je inače zabranjen; ii) koristi imovinu DOO ili njome raspolaže kao da je njegova lična imovina; iii) koristi DOO ili njegovu imovinu u cilju oštećenja poverilaca; iv) radi sticanja koristi za sebe ili treća lica umanji imovinu DOO, iako je znalo ili moralo znati da DOO neće moći da izvršava svoje obaveze.

Svaki poverilac DOO može podneti tužbu protiv lica nadležnom sudu prema sedištu DOO u roku od šest meseci od dana saznanja za zloupotrebu, a najkasnije u roku od pet godina od dana zloupotrebe.

Preduzetnik odgovara za sve svoje obaveze, odnosno dugove neograničeno. To znači da odgovara za sve obaveze celom svojom imovinom, kako ličnom tako i onom koju je stekao svojim poslovanjem.

Poverilac preduzetnika može da svoje potraživanje namiri iz vrednosti bilo kog dela imovine. Ovo je i najvažnija razlika između preduzetnika i DOO.

Primer 1: Petar Petrović je preduzetnik koji obavlja delatnost računarskog programiranja (Pr Programer Petar Petrović Beograd). Petar ima dva automobila od kojih jedan koristi dok obavlja delatnost (i koji je kupio od novca koji je zaradio poslovanjem), dok drugi ne koristi za obavljanje delatnosti već za lične potrebe. Marko je Petru prodao računar kako bi Petar obavljao delatnost. Međutim, Petar nije platio kupoprodajnu cenu. Marko, iako je poslovni poverilac, ima pravo da bira da li će zapleniti i prodati auto koji Petar koristi “u poslovne svrhe” ili “privatni auto”, budući da nema razdvajanja imovine preduzetnika.

Primer 2: Petar je od svog prijatelja uzeo zajam koji nije na vreme vratio. Nakon nekog perioda Petar je postao preduzetnik i započeo obavljanje delatnosti. Iako je Petrov zajmodavac njegov prijatelj, odnosno lični poverilac, on ima pravo da zapleni i proda Petrov lokal u kojem obavlja delatnost iako je Petar taj lokal kupio novcem koji je zaradio svojim poslovanjem, budući da nema razdvajanja imovine preduzetnika.

Dakle, kod preduzetnika poverilac (poslovni/ lični) bira deo imovine iz kojeg će se namiriti.

h) Porez i računovodstvo DOO je obveznik plaćanja poreza na dobit u iznosu od 15%. Pored toga, u slučaju isplate dividende (dobiti), postoji obaveza plaćanja poreza na dividendu u iznosu od 15%

Ukoliko je direktor ili drugo lice zaposleno u DOO postoji obaveza plaćanja poreza i doprinosa u tom pogledu. 

DOO ima obavezu da zaposli internog računovođu ili da angažuje eksternu računovodstvenu agenciju, o čemu dostavlja dokaz Poreskoj upravi. Takođe, ima obavezu sačinjavanja i objavljivanja godišnjeg finansijskog izveštaja.

Preduzetnik prilikom osnivanja sam odlučuje na koji način će biti oporezovan.

Tri su načina oporezivanja preduzetnika, stoga preduzetnik može odabrati jedan od sledećih: i) paušalno oporezivanje; ii) samooporezivanje; iii) oporezivanje lične zarade. Sva tri načina oporezivanja su detaljno opisana u delu na ovom .

U slučaju da preduzetnik odabere oporezivanje pod ii) ili iii) dužan je da vodi poslovne knjige, odnosno da zaposli internog računovođu ili da angažuje eksternu računovodstvenu agenciju. Takođe, ima obavezu sačinjavanja i objavljivanja godišnjeg finansijskog izveštaja.

i) Promena pravne forme DOO može doneti odluku da menja svoju pravnu formu, odnosno da prelazi u drugu pravnu formu i da u drugoj pravnoj formi nastavlja da obavlja svoju delatnost. DOO može promeniti pravnu formu u akcionarsko društvo, komanditno ili ortačko društvo.

DOO ne može ni u kom slučaju promeniti pravnu formu u preduzetnika, niti doneti odluku da obavlja svoju delatnost kao preduzetnik.

Preduzetnik može doneti odluku da nastavlja da obavlja svoju delatnost u formi privrednog društva, i to može nastaviti da obavlja svoju delatnost u formi društva sa ograničenom odgovornošću, akcionarskog društva, komanditnog ili ortačkog društva.

U slučaju da preduzetnik donese odluku o nastavljanju obavljanja delatnosti u formi privrednog društva izvršiće se brisanje preduzetnika i registrovati osnivanje privrednog društva.

j) Prekid poslovanja DOO ne može ni u kom slučaju prekinuti svoje poslovanje. Preduzetnik ima pravo da privremeno prekine svoje poslovanje, potrebno je da o periodu prekida obavljanja delatnosti istakne obaveštenje na mestu u kome obavlja delatnost i da prekid registruje kod Agencije za privredne registre. Tokom prekida poslovanja sve obaveze, uključujući i poreske, miruju.
k) Brisanje iz registra DOO prestaje da postoji brisanjem iz registra. Do brisanja iz registra može doći nakon sprovođenja postupka likvidacije, postupka stečaja ili statusne promene koja ima za posledicu prestanak društva .

Postupak likvidacije, stečaja ili statusne promene traju duži vremenski period budući da postoje zakonski rokovi koji se moraju poštovati.

Preduzetnik može biti obrisan iz registra na osnovu prijave brisanja, pod uslovom da priloži uverenje Poreske uprave da je izmirio sve poreske obaveze.

Brisanje preduzetnika iz registra vrši se odmah, odnosno istog dana kada se podnese prijava brisanja.

2   Kvorum za ponovljenu sednicu čini 1/3 ukupnog broja članova ali veći broj može biti određen osnivačkim aktom

3  Zakonom ili osnivačkim aktom za pojedina pitanja može biti predviđen veći broj glasova. Zakon takođe predviđa da o određenim pitanjima skupština odlučuje 2/3 većinom ukupnog broja glasova (povećanje/smanjenje osnovnog kapitala, statusne promene i promene pravne forme, donošenje odluke/predloga o početku likvidacije/stečaja). proceduru, raspodelu dobiti, pokriće gubitaka i sl.), ali ostavlja i mogućnost da se osnivačkim aktom utvrdi druga većina glasača (ali u svakom slučaju ne ispod proste većine od ukupnog broja)